DAVID HARROWER - KOS / BLACKBIRD

Kako se komad Davida Harrowera: „Kos" bliži kraju, tako oba protagonista skidaju sve sa sebe - i ostaju goli koliko samo dva čovjeka mogu biti. Ali nisam rekao potpuno goli. „Kos" je komad koji govori o seksualnoj vezi koja transformira i paralizira. U procesu koji je koliko neizbježan, toliko i bolan, dolazi do izražaja potpuni obrambeni oklop (obrambeni sistem) koji su muškarac i žena pomno gradili tijekom 15 godina koliko se nisu vidjeli.

Gledatelj se nalazi u poziciji da promatra najdublje dubine njihovih duša. Tako nezaštićeni i drhteći, oni su potpuno ranjivi, tako da gledatelj osjeća kako bi trebao pogledati u drugom pravcu. S druge strane kako ne pogledati u njihovom pravcu?
Kazališna / teatralna, kao i emotivna golotinja koja se gledatelju prezentira u „Kosu" je ove godine zaslužna za nagradu Lorens Olivije u Londonu. Time je „Kos" tako „oteo" tu nagradu puno većim dramskim piscima današnjice. Za razliku od mnogih kazališnih komada ove sezone koji dekonstruira svijet s intelektualnim pretencioznostima, „Kos" je teatar koji ima samo najosnovnije elemente: jednog muškarca, jednu ženu, jedno mjesto događanja u sadašnjosti i oči u oči konfrontaciju o događajima koji su davno u prošlosti. Oba karaktera nisu nešto posebno pronicljivi, ali ono što izlazi na površinu kao istina - manje je pitanje činjenice, već više pitanje osjećaja - i ta istina izlazi na vidjelo bez obzira na sve.
„Kos" je sjećanje na nešto - što je po bilo kojoj legalnoj definiciji - seksualno zlostavljanje. Riječ „zlostavljanje" se spominje u komadu i istovremeno je gušeći faktor za oba karaktera, te kao većina riječi koje se upotrebljavaju, neadekvatna.

 

CROATIA - CRYSTAL CUBE OF BRIGHTNESS, TOWN THEATRE, Sisak
David Harrower - „BLACKBIRD"

Director: ZIJAH A. SOKOLOVIĆ
Stage designer: IGOR PAUŠKA
Costumes: LEO KULAŠ
Music: IRENA POPOVIĆ
Photo: SENKA SOKOLOVIĆ
Design: SILVIO PARISI

Cast:
Una: OLGA PAKALOVIĆ
Ray: ZIJAH A. SOKOLOVIĆ

As the action of David Harrower's „Blackbird" is coming to an end, both protagonists take off their clothes and remain as naked as two persons can be. But I did not say completely naked. „Blackbird" is a play, which speaks about a sexual intercourse that is being transformed and paralyzed.
In the process that is both inevitable and painful, a defensive shield is revealed, which was built carefully by the man and the woman, for the 15 years in which they had not seen each other.

The viewer is in the position to watch the lowest depths of their souls. Thus exposed and trembling, they are totally vulnerable, and the viewer feels he should look aside. On the other hand, how to resist watching in their direction? The theatrical and emotional nakedness presented in the "Blackbird" won the Lawrence Olivier award in London.

„Blackbird" grabbed this award from the more famous contemporary playwrights. In difference from numerous plays in this season, which decompose the world with intellectual pretensions, „Blackbird" is the theatre which has only the basic elements: a man, a woman, a venue in the present, and the face-to-face confrontation over the events from the distant past.

 

Neither of the characters is particularly keen, but what comes to the surface as the truth is less the matter of fact but more the matter of feeling, because that truth is brought to light in spite of everything.
„Blackbird" is the remembrance of something, which is by any legal definition, sexual abuse. The word "abuse" is mentioned in the play, but it is a suffocating factor for both characters.
Therefore, as the majority of the used words, it is inadequate.

KRITIKE

SRLJANJE U PROPAST
„ ... „Kos" Davida Harrowera u režiji Zijaha A. Sokolovića ... poziva na preispitivanje čovjekove seksualnosti i ljubavi. Dekonstruira svijet jednog muškarca i jedne žene, njihov ljubavni odnos iz prošlosti, koji se može podvesti pod sintagmu seksualno zlostavljanje i u njemu traži ljubav, odnosno opravdanje i razlog za činove iz prošlosti. Naoko mala tema, a provokativno i točno govori o ljudskoj prirodi i svijetu u kojem živimo.
Dvoje ljudi sretnu se nakon 15 godina i iz njih nahrupi zatomljeni, a samouništavajući život kao posljedica ljubavnog odnosa koji su imali kada je ona imala 12, a on 40 godina. U trenutku susreta rastvaraju svoje živote i pokušavaju naći odgovor na mnoga pitanja toga odnosa, koji je kad se dogodio, bio neprirodan.
... Moralne dvojbe u sučelju s ljubavnom žudnjom i animalnim strastima te sve to u sudaru konvencionalnim i konzervativnim okružjem od njih čini tragične likove koji su 15 godina živjeli za taj trenutak istine. U međusobnom okrivljavanju, optuživanju i objašnjavanju dvoje se bivših ljubavnika suočava s tom spoznajom i pritom ne vide izlaz ni u čemu osim u srljanju u propast kojoj su sami uzrok.

...Koristeći se blažom inačicom dramaturgije „znoja, sperme i krvi", psihoanalizom i psihodramom, Harrower je uronio u dubine ekstremnih duševnih stanja svoje dvoje junaka, ... Prepoznavši tragično i elementarno kao glavne pokretače te duo drame, redatelj i glumac Zijah Sokolović predstavu je gradio na glumačkoj suigri, na glumačkom nadmetanju. „
Vjesnik, Andrija Tunjić, 22.2.2008.

 

KOS - ZIJAH A. SOKOLOVIĆ
" ... Potpuno realističan i produkcijski poprilično nezahtjevan, «Kos» je strukturiran kao drama sjećanja...
Moralistički dio u svakom gledatelju uvijek će smatrati njegovu kaznu opravdanom, a njezinu privrženost tek konstruktom nalik štokholmskom sindromu, ili traumatiziranoj nerazvijenoj psihi. Unatoč tome, ostaje ona mala mogućnost da je djevojčica s «neuobičajeno zrelim žudnjama» ipak možda znala što želi, i da je s tom odlukom bila voljna živjeti. Međusobno verbalno traženje istine u prošlosti i sjećanju, kao da se sve do samog kraja pita jesu li mogući Romeo i Julija s tolikom razlikom u godinama...
... bave temom seksualnog zlostavljanja maloljetnika, Harrowerov tekst zapravo je ispitivanje granica slobode, ali još više ispitivanje granica kazne, jer društvena je stigma žrtve ponekad i teža od krivične odgovornosti i kazne odmjerene počinitelju.
Pritom postavlja i nekoliko teza o prirodi žudnje, ali i o razlozima zbog kojih dolazi do fizičkog kontakta. «Kos» ni u kojem slučaju nije tek opomena, niti moralistički pamflet koji ukazuje na ono što suhi birokratski rječnik naziva zastranjenjima ili nepravilnostima u društvu. S druge strane, nije ni poziv na tribinu gdje stručnjaci psihijatri, psiholozi, sociolozi i ostali znalci opće prakse seciraju neku temu samo da bi što bolje pokazali sebe. Da jest, ne bi ostao intimna drama, nego bi spomenuo i sve mlađe manekenke, te teen ili dječje tržište na koje podjednako grabežljivo, ali u granicama zakona, računaju i modna, i prehrambena i industrija zabave...
...Kao i svaka tajna iz ormara, i ova se pred gledateljima otkriva polako i bolno. Otrcana fraza glasila bi da «Kos» Davida Harrowera postavlja pitanja i ne daje odgovore, jer ispituje i načine nošenja sa stigmom i vlastitom pogrešnom odlukom, zabludom ili jednostavno nesrećom, ali to je ujedno i najbolji opis kvalitetnog dramskog pisma..."
Igor Ružić, Radio 101, 23.2.2008.

 

„KOS" DAVIDA HARROWERA U REŽIJI ZIJAHA SOKOLOVIĆA
„ ... Prizorište je na sceni, publika je na rukohvat glumcima koji prohode scenom srčano oblikujući stravične prizore koje upravo pune stranice svjetskih crnih kronika.

Harower nikoga ne brani, nikoga ne napada. Gotovo razornim razodijevanjem poput teleobjektiva i upornošću paparazza secira život mlade djevojke koja se suočava sa zlostavljačem, ali i sa sobom. Olga Pakalović bila je u Sisku na pravom ispitu izdržljivosti, marljivosti i glumačkog poštenja. Njeno je lice igralo svakim mišićem, svaki titraj usne bio je vidljiv zahvaljujući blizini i komornoj pozornici.

Publika je šutke pratila dramu dvoje ljudi, a Pakalović je, obodrena vrsnim dramatičarom i zasigurno vrlo energičnim partnerom, gradila svijet koji je ponajprije obrana intimnosti, osobnosti i mudrosti koju možemo pronaći samo u kazalištu.

Za ovakav pothvat, u kojem se glumac nalazi u situaciji podjednakoj opasnosti na koju nailazi artist na trapezu kad mu uklone zaštitnu mrežu, Olga Pakalović je dokazala, uz pomoć svog partnera Zijaha Sokolovića, kako nema ništa ljepše ni savršenije na svijetu od čovjeka, ali jednako tako i ništa užasnije od naše vrste. „
Večernji list, Želimir Ciglar, 25.2.2008.

 

KOS U SISKU
„...Gradsko kazalište Sisak, od 20. veljače imat će na repertoaru vrlo vjerovatno uspješnicu. Glumac, pedagog i redatelj Zijah A. Sokolović..."
Vijenac, 14.2.2008.

 

„KOS" ZIJAHA SOKOLOVIĆA I OLGE PAKALOVIĆ
„..."Male predstave, neobične teme" - kazališni je projekt koji se provodi u tridesetak zemalja svijeta, a zahvaljujući Zijahu Sokoloviću koji je uspio dobto licencu za Hrvatsku, te ravnatelju Jasminu Novljakoviću, koji je imao sluha za ovakav vid izražavanja, Sisčani imaju mogućnosti prvi se upoznati s ovim, novim projektom..."
Danijel Prerad, sisak.info, 20.2.2008.

 

NE PEDOFILIJA, NEGO LJUBAV U GRADSKOM KAZALIŠTU SISAK
„...Na tragu iste poetike glumačkog kazališta je i „Kos", a činjenica da nastaje u Sisku, smatra Zijah Sokolović, ne oduzima mu, nego baš naprotiv, dodaje vrijednost: „Planiramo svake godine u Sisku, ili nekom drugom manjem gradu, napraviti po jednu ovakvu predstavu, kako bismo pokazali da se i u svijetu tako radi, da nije nikakav problem putovati svakodnevno na predstavu i s nje, i da je sve to bolje nego sjediti u kafiću..."
Igor Ružić, Radio 101, 20.2.2008.

 

SVJETSKI KAZALIŠNI HIT U SISKU
„...U susretu s novinarima premijeru i još deset izvedbi predstave „Kos" Davida Harrowera najavili su Olga Pakalović, Zijah Sokolović i Jasmin Novljaković.
- Željeli smo napraviti ne jednu, nego ciklus neobičnih predstava koje nisu previše zastupljene u kazališnom životu Hrvatske. Tražili smo tekstove koji su popularni i koji se igraju u svijetu, a koji se bave čovjekom i ljudskom prirodom ovdje i sada...Važno je reći da su za tekst trenutačno najboljeg svjetskog pisca osigurana ekskluzivna autorska prava za Hrvatsku....
Predstava je realistična, što je karakteristika svih predstava u projektu, a to znači da nema znakova ni simbola koje pubilka treba odgonetavati... Gledateljima nudimo nešto elegantno, iskreno, jednostavno, kroz malu predstavu u kojoj su ljudi blizu nas,..."
Katica Tačković, Novi Sisački tjednik, 21.2.2008.

 

IZAZVALI NELAGODU I ODUŠEVLJENJE NA SCENI
„...Intrigantno, Izvrsno! Odlična gluma - govorilo se nakon premijerne izvedbe predstave Kos... Tišina u „Kosu", složili su se gledatelji, bila je „jaka", a prikazane emocije u odnosu između mlade žene i starijeg muškarca bile su nevjerovatno uvjerljive."
Jasmina Grgurić, Večernji list, 22.2.2008.

 

RAŠIRITI KRILA I LETJETI...
„U predstavi Kos, Sokolović je pokazao iskustvo u savršenstvu režije, a isto tako gluma Olge Pakalović,..., pokazala je briljantnost emocija koje su se na njenom licu transformirale od djevojačke radoznalosti, do bolne zbilje žrtve pedofilije..." Daniel Pavlić, Novi Sisački tjednik, 13.3.2008.

 

„...Pubilka je višeminutnim pljeskom nagradila maestralnu glumu Olge Pakalović i Zijaha A. Sokolovića, a mišljenja su kritike da je to jedna od boljih predstava izvedenih do sada na tom festivalu..."
HINA, 15.3.2008.; Sisak.info; totalportal.hr; vijesti.hrt.hr, ( 7. MEĐUNARODNI KAZALIŠNI FESTIVAL „SLAVIJA 2008", Beograd)

 

 

"Kos" je sjajan tekst, pravi primjer komornog psihološkog komada čija je prividna jednostavnost platforma za dubinu, jukstapoziciju emotivnog portreta dvoje tako životnih prikaza. Redatelj Zijah A. Sokolović pristupa mu nepretenciozno i toplo te u svojoj, već poznatoj i omiljenoj, autorskoj maniri od ovoga komada pravi dramu u pravom smislu te riječi. Zbijenost i tjeskobu prostora preslikava na središnji sukob između likova, dijaloge ogoljuje do samoga kraja i zajedno sa svojom partnericom Olgom Pakalović maestralno interpretira tako psihološki preciznu dramsku studiju..."

„...I Zijah i Olga pružaju svoj maksimum tako da im je teško ne povjerovati svaku riječ koju izgovaraju, a iako je nezahvalno birati između njih dvoje, moram priznati kako je Olga povremeno zasjenila svog starijeg kolegu. Zapanjuje koliki emotivni registar ova glumica posjeduje, njezina je Una istodobno i djevojčica i ogorčena žena i žrtva i krvnik i... sve što komad od nje traži. Predstava "Kos" nastala je u produkciji Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Gradskog kazališta iz Siska te je potvrdila kako pravi mali biseri niču na "rubovima" institucionaliziranoga kazališta. Mala u svom izvedbenom i žanrovskom radijusu, precizna u dramskoj razradi neobične teme (inače, dio je ciklusa "Male predstave neobične teme"), prekrasna u suptilnosti i emotivnosti kojom govori o pravoj, mada nesretnoj ljubavi i izvrsno, izvrsno odglumljena u glumačkom paru Sokolović - Pakalović, ova predstava jedna je od onih koja vas neće odmah oduševiti, ali će vas natjerati da u sebi prebirete po njezinim rečenicama još dugo nakon što ste ih čuli. Prava poslastica za gledatelje istančana kazališnog ukusa!"
Ivana Đerđ-Dunđerović, Glas Slavonije Online, 05.07.2008., Osiječko ljeto kulture

OVE GODINE NAGRADE HRVATSKOG GLUMIŠTA OTIŠLE SU MALIM KAZALIŠTIMA

„... Poslije dodjele predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika Goran Grgić kazao je da je Nagrada zapravo preporuka što gledati. ... Naslov najbolje predstave osvojili su su „Kauboji" Teatra Exit, s najboljim je redateljem proglašen Saša Anočić za taj svoj autorski rad. U tom su smislu Helena Buljan, Jasna Bilušić, Boris B. Hrovat, Joško Juvančić i Andrija Tunjić u gubitnike pretvorili su institucionalna kazališta i festivale. Ni Dubrovačke ljetne igre, ni Hrvatsko narodno kazalište nisu dobili nijednu važniju nominaciju, a kamoli nagradu. Što će nam skupi festivali i skupe kazališne kad se na periferiji, u Črnomercu i Sisku, mogu za desetak tisuća eura, umjesto za nekoliko stotina tisuća, napraviti predstave koje ne samo da pune dvorane nego i osvajaju najveću nagradu?! ... Olga Pakalović je po četvrti put proglašena najboljom glumicom, i to za „ Kosa" što ga je napravila u Sisku u režiji glumca Zijaha Sokolovića. ... Sapunice i zabavne produkcije dragocjen su izvor prihoda, ali bez jakih institucija u malim državama s malim brojem stanovnika nema ni jakog kazališta na domaćem jeziku."
Želimir Ciglar, Večernji list, Obzor, 6.12.2008.

FESTIVALI

7. MEĐUNARODNI KAZALIŠNI FESTIVAL „SLAVIJA 2008", BEOGRAD
Kazalište „Slavija", 14.3.2008.

14. INFANT MEĐUNARODNI FESTIVAL ALTERNATIVNIH I NOVOG KAZALIŠTA
SNP Novi Sad, Mala scena, 02.07.2008.

OSJEČKO LJETO KULTURE, OSIJEK
Barutana, 3.7.2008.

9. MEĐUNARODNI FESTIVAL KOMORNOG TEATRA „ZLATNI LAV", UMAG
Scena Kazališta, 05.07.2008.

KASTAFSKO KULTURNO LETO 2008., KASTAV
22.07.2008.

1. FESTIVAL REGIONALNIH KAZALIŠTA PROLOG, SISAK
Dom kulture , 10.10.2008.

 

NAGRADE

NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA OLGI PAKALOVIĆ
NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE U DRAMI / GLAVNA ŽENSKA ULOGA
Stručni žiri Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Zagreb 2008.

ZLATNI LAV ZA NAJBOLJU PREDSTAVU
žiri publike 9. Međunarodnog festivala komornog teatra „Zlatni lav", Umag 2008.

ZLATNI LAV ZA GLUMAČKU IGRU
stručni žiri 9. Međunarodnog festivala komornog teatra „Zlatni lav", Umag 2008.

POVELJA JULIJE KNIFER OLGI PAKALOVIĆ
ZA NAJBOLJE POJEDINAČNO UMJETNIČKO OSTVARENJE / GLAS SLAVONIJE na Osiječkom ljetu kulture 2008.

NAGRADA S POVELJOM OLGI PAKALOVIĆ
za najcjelovitije glumačko ostvarenje / žiri novinara
na Osiječkom ljetu kulture 2008.