PLESNI TEATAR - IZA ZATVORENIH VRATA 2

...riječ je o autorskom kazalištu pokreta i gesta, naglašene likovnosti. U izmjeni toplog svjetla i sjene redaju se i pokreću lijepe slike iz obiteljskog albuma skrivena u sjećanju (dječaka), slike koje od početka nose bespomoćnu tugu pred nadolazećim. Nema bunta ni borbe. Prijelazi su blagi, bez promjena ritma, ali znakoviti: teta koja kroječi uzima djevojci mjere, a uskoro: mjerenje proporcija kao provjera kvalitete rase. Priča ima neupitan tijek, prepoznajemo i stiješnjeni prostor skloništa i kovčege koji se pažljivo pakiraju, prenose, da bi na kraju, istreseni, sadržajem priznali apsurdnu nadu vlasnika. Predstava je bez obzira na prepoznati siže uspjela pokretom, slikom i odličnim izborom glazbe koja je podvukla ozbiljnost događanja, ostati lirska i neprentenciozna. Čak se izdigla na razinu više, relativizirajući simbolikom svako pakiranje kofera, spremanje i čuvanje svojih stvari. Na međi neverbalnog kazališta i plesa, amaterizma i profesionalizma, u sjeni tzv. metropole, mladi Siščani rade ozbiljan i temeljit posao...
Vijenac, 7.ožujka 2002., Maja Đurinović